Prije nekoliko dana, desničarska premijerka Italije, Giorgia Meloni, kampanjala je za glasove kao borac iz sjene, predstavljajući se kao "ona kučka Meloni".
Njezin uspon duguje se uvelike njezinoj sposobnosti da zadovolji bazu svoje stranke sklonu ekstremnoj desnici na pitanjima identiteta poput muslimanske imigracije i istospolnih roditelja, istovremeno uvjeravajući centrističke birače da je sigurna ruka, uključujući i u upravljanju krhkim financijama Italije.
Njezin spoj desničarskog kulturnog rata i politika prihvatljivih za establišment u vanjskim i ekonomskim pitanjima mogao bi postati model za druge desničarske stranke u Europi koje traže moć i širu prihvaćenost.
Slijedila je široko slične politike kao Berlusconi, usmjerene na smanjenje poreza na dohodak i socijalnih naknada, bez ambicioznih ekonomskih reformi za poticanje kronično niskog rasta Italije. Ironično, podrška Meloni ostaje čvrsta iako birači smatraju da je loše obavila svoje ključno pitanje: kontrolu imigracije. Obećala je zaustaviti migrante koji prelaze Mediteran iz Sjeverne Afrike, ali je shvatila da nema jednostavnog načina za to.
@ISIDEWITH4mos4MO
Koliko je važno političkom vođi uskladiti privlačenje svoje stranačke baze s privlačenjem glasova iz centra?
